Psihološki osvrt i podrška roditeljima u ranom prepoznavanju znakova poteškoća
Razvoj spoznaje (kognitivni razvoj) temelj je djetetove sposobnosti da uči, razumije svijet oko sebe, izražava se i stupa u odnose s drugima. Kod djece s razvojnim rizicima ili odstupanjima taj razvoj može biti atipičan – sporiji, neujednačen ili u nekim aspektima bitno različit od očekivanog. Prepoznavanje tih odstupanja u ranoj dobi ključno je za pravovremeno djelovanje, a time i za poboljšanje ukupne kvalitete života djeteta i obitelji.
Kognitivni razvoj – što roditelji mogu primijetiti?
Djeca s razvojnim rizicima često imaju teškoće s:
usmjeravanjem i održavanjem pažnje (lako se ometaju, ne završavaju aktivnosti)
radnom memorijom (teže pamte više informacija odjednom)
konceptualnim razumijevanjem (npr. teško povezuju uzrok i posljedicu, opće i pojedinačno)
rješavanjem problema (ne znaju kako pristupiti zadatku bez jasnih uputa)
Važno je naglasiti da neka djeca mogu imati izražene vještine u jednome području (npr. vizualna percepcija), ali teškoće u drugima (npr. verbalna obrada), što zahtijeva preciznu procjenu i usmjeren pristup.
Socijalna spoznaja i emocionalno razumijevanje
Djeca s odstupanjima često imaju poteškoće u razumijevanju emocionalnih i socijalnih signala. Primjeri uključuju:
neprimjerene reakcije u kontaktu s drugima
nesnalaženje u zajedničkoj igri
teškoće u prepoznavanju tuđih osjećaja i izraza lica
rigidna ponašanja i teškoće u prilagodbi promjenama
Ove poteškoće najčešće se javljaju kod djece iz autističnog spektra, ali i kod djece s intelektualnim teškoćama i djece iz kronično depriviranih obiteljskih sredina.
Jezično-spoznajne teškoće
Kognicija i jezik su neraskidivo povezani. Djeca s poteškoćama u spoznajnom razvoju često:
kasne u razvoju govora
ne razumiju složene rečenice
imaju teškoće u imenovanju i izražavanju misli
koriste ograničen vokabular
ne razvijaju simboličku i narativnu igru
To dodatno otežava njihovu socijalnu uključenost, emocionalno izražavanje i uspjeh u školskom sustavu.
Kako roditelji mogu prepoznati rane znakove teškoća?
Roditelji su najvažniji "detektori" odstupanja u razvoju. Sljedeće ponašanje može biti razlog za dodatnu pažnju:
Dijete ne uspostavlja kontakt očima, ne reagira na ime ili se ne osmjehuje do 6. mjeseca.
Ne pokazuje prstom, ne imitira geste, ne traži pažnju odraslih do 12. mjeseca.
Govor se ne razvija – ne koristi riječi ni slogove do 18. mjeseca ili ih gubi nakon što ih je usvojilo.
Ponavlja određene pokrete, postavlja igračke u redove, pokazuje opsesivno ponašanje.
Teško podnosi promjene u rutini, preosjetljivo je na zvukove, teksture, mirise.
Ima ograničen interes za drugu djecu, igru ili okolinu.
Ne razvija igru pretvaranja (npr. "hranjenje medvjedića") nakon 2. godine.
Terapija senzorne integracije
Koristi se kada dijete pokazuje preosjetljivost ili smanjenu osjetljivost na osjetilne podražaje poput dodira, zvukova, svjetla ili pokreta. Cilj je pomoći djetetu da razvije sposobnost primjerenog reagiranja na senzorne informacije iz okoline kako bi lakše funkcioniralo kod kuće, u vrtiću ili školi.
Što učiniti ako primijetite odstupanja?
Prvi korak je razgovor s pedijatrom ili patronažnom sestrom. Uputno je obaviti:
procjenu razvoja kod razvojnog psihologa ili logopeda
neuropedijatrijski pregled
dodatne dijagnostičke postupke po preporuci stručnjaka (psiholog, edukacijski rehabilitator, radni terapeut)
Rana intervencija uključuje:
savjetovanje roditelja
uključivanje djeteta u terapijske programe
redovito praćenje razvoja
suradnju između roditelja, vrtića i stručnog tima
