Zajednica

Često postavljana pitanja

Što da radim ako sumnjam da moje dijete ima razvojne teškoće?

Kako mogu pomoći svom djetetu kod kuće?

Jesam li ja kriva/kriv za teškoće svog djeteta?

Što da kažem okolini kad ne razumiju moje dijete?

Kako da razgovaram s djetetom o njegovim teškoćama?

Je li u redu da se i ja ponekad slomim?

Motivacija i podrška

Kada se sve promijeni – a vi ostanete bez uputa
Roditeljstvo uvijek dolazi bez priručnika. No kada dobijete dijagnozu za svoje dijete, osjećaj da ste prepušteni sami sebi može postati golem. Umor, zbunjenost, strah – sve to su ljudske reakcije na nešto novo, nepoznato i važno. Nema „pravilnog načina“ kako biste se trebali osjećati. Važno je znati da osjećaj preopterećenosti ne znači da niste dobar roditelj – već da vam je potrebna podrška. I da je u redu potražiti je.
Male pobjede koje nitko ne vidi – ali vi ih pamtite zauvijek
Možda vaše dijete prvi put pogleda osobu u oči, zadrži kontakt s igračkom, izgovori riječ ili prepozna uputu. Za svijet oko vas to može biti sitnica. Ali za vas – to je trenutak koji mijenja sve. Kao psiholog, često svjedočim kako su roditelji ti koji najdublje razumiju važnost malih pomaka. Zato nemojte čekati potvrdu izvana. Svaka vaša svakodnevna borba i svaka sitna pobjeda vrijedne su priznanja. Dopustite si da budete ponosni.
Roditelj nije terapeut – i to je sasvim u redu
U želji da pomognu svojoj djeci, roditelji često osjećaju odgovornost da znaju sve: tehnike, vježbe, metode. Ali roditeljstvo nije radna terapija – to je odnos. Dijete prije svega treba vašu blizinu, toplinu, sigurnost i vjeru u njega. Vi niste zaduženi za “popravke”, već za stvaranje okruženja u kojem dijete može rasti. I upravo to činite, svaki dan, i kad niste sigurni da je dovoljno.
Kako razgovarati o teškoćama – kad ni sami ne znate odakle krenuti
Roditelji često pitaju: „Kako da svom djetetu objasnim što je s njim drugačije?“ Odgovor nije jednostavan, ali jedan je smjer uvijek ispravan: govorite s poštovanjem. Ne umanjujte izazove, ali ne zaboravite isticati snage. Dajte djetetu riječi koje će mu pomoći da sebe vidi u cijelosti – ne samo kroz dijagnozu, već i kroz ono tko on ili ona jest: vrijedno, jedinstveno i voljeno biće.
I roditeljima treba prostor – ne za opravdanja, već za disanje
Biti roditelj djeteta s teškoćama znači stalno balansirati između onoga što treba vaše dijete i onoga što treba vaše srce. U toj dinamici, lako je zaboraviti na sebe. Ali vi ne možete dugo nositi druge ako se istrošite. Potražite ljude koji vas ne pitaju „kako napreduje dijete“, nego „kako si ti“. Njegujte te odnose. Oni nisu luksuz – oni su oslonac.

Kada se sve promijeni – a vi ostanete bez uputa
Roditeljstvo uvijek dolazi bez priručnika. No kada dobijete dijagnozu za svoje dijete, osjećaj da ste prepušteni sami sebi može postati golem. Umor, zbunjenost, strah – sve to su ljudske reakcije na nešto novo, nepoznato i važno. Nema „pravilnog načina“ kako biste se trebali osjećati. Važno je znati da osjećaj preopterećenosti ne znači da niste dobar roditelj – već da vam je potrebna podrška. I da je u redu potražiti je.
Male pobjede koje nitko ne vidi – ali vi ih pamtite zauvijek
Možda vaše dijete prvi put pogleda osobu u oči, zadrži kontakt s igračkom, izgovori riječ ili prepozna uputu. Za svijet oko vas to može biti sitnica. Ali za vas – to je trenutak koji mijenja sve. Kao psiholog, često svjedočim kako su roditelji ti koji najdublje razumiju važnost malih pomaka. Zato nemojte čekati potvrdu izvana. Svaka vaša svakodnevna borba i svaka sitna pobjeda vrijedne su priznanja. Dopustite si da budete ponosni.
Roditelj nije terapeut – i to je sasvim u redu
U želji da pomognu svojoj djeci, roditelji često osjećaju odgovornost da znaju sve: tehnike, vježbe, metode. Ali roditeljstvo nije radna terapija – to je odnos. Dijete prije svega treba vašu blizinu, toplinu, sigurnost i vjeru u njega. Vi niste zaduženi za “popravke”, već za stvaranje okruženja u kojem dijete može rasti. I upravo to činite, svaki dan, i kad niste sigurni da je dovoljno.
Kako razgovarati o teškoćama – kad ni sami ne znate odakle krenuti
Roditelji često pitaju: „Kako da svom djetetu objasnim što je s njim drugačije?“ Odgovor nije jednostavan, ali jedan je smjer uvijek ispravan: govorite s poštovanjem. Ne umanjujte izazove, ali ne zaboravite isticati snage. Dajte djetetu riječi koje će mu pomoći da sebe vidi u cijelosti – ne samo kroz dijagnozu, već i kroz ono tko on ili ona jest: vrijedno, jedinstveno i voljeno biće.
I roditeljima treba prostor – ne za opravdanja, već za disanje
Biti roditelj djeteta s teškoćama znači stalno balansirati između onoga što treba vaše dijete i onoga što treba vaše srce. U toj dinamici, lako je zaboraviti na sebe. Ali vi ne možete dugo nositi druge ako se istrošite. Potražite ljude koji vas ne pitaju „kako napreduje dijete“, nego „kako si ti“. Njegujte te odnose. Oni nisu luksuz – oni su oslonac.

Sunčev osmijeh

Portal za roditelje djece s poteškoćama

Ovaj dokument izrađen je uz financijsku podršku ministarstva demografije i useljeništva. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti Korisnika i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta ministarstva demografije i useljeništva.